Putevima zdravlja i prijateljstva

 

 

Zadnji vikend u kolovozu, a ujedno i zadnje dane godišnjeg odmora dočekala sam na sjeverozapadu Istre. Vrijeme je bilo idealno za druženje na otvorenom i neku zdravu aktivnost. Odlučili smo se za bicikliranje po Parenzani, cesti koja je početkom prošlog stoljeća (od 1902. do 1935.) željezničkom prugom povezivala Trst i Poreč. Posljednjih nekoliko godina se put koji prolazi kroz tri države (Italiju, Sloveniju i Hrvatsku) nastoji revitalizirati te promovirati u turističke i sportske svrhe u okviru međunarodnog projekta Put zdravlja i prijateljstva. Često se ondje mogu sresti grupe šetača, biciklisti i trkači. Bijela cesta bez velikih uspona i padina, a s mnogo usputnih zanimljivosti (tunela, vijadukta, mostova) i stanica za okrjepu, odgovara svakome, bez obzira na dob i fizičku kondiciju.

 

Kojim putem krenuti?

 

Nekadašnja pruga bila je duga 123,1 km od čega se čak 78 km protezalo kroz Hrvatsku. Parenzanu je zato možda najbolje otkrivati postepeno i na različite načine. Ljeti najčešće trčim od Kanegre prema Plovaniji uz rijeku Dragonju koja čini prirodnu slovensko-hrvatsku granicu. Gusta borova šuma koja već tijekom kasnog poslijepodneva stvara hlad fizički napor čini podnošljivijim, a pogled na Savudrijsku valu i Sečovljanske solane ga čak pretvara u užitak. J Iako se tim putem može odvesti i na biciklističku avanturu slovenskim dijelom Parenzane, ovaj put smo krenuli u drugom smjeru. Za poludnevnu laganu vožnju odabrali smo kružnu trasu dugu oko 33 km koja povezuje Buje i Završje, 'pokupili' nekoliko zanimljivih dojmova, vratili se prisniji, a valjda i nešto zdraviji. J

Nezaobilazni Grožnjan 

 



Grožnjan

Prva stanica na našem putu bio je Grožnjan. Svatko tko je ikada prošetao tim mjestom zna koliki bi grijeh bio zaobići ga i barem nakratko se ne zaustaviti i doživjeti njegovu ljepotu.

 

 

Prošetajte, zavirite u male umjetničke galerije, a potom se odmorite u jednom od šarmantnih kafića ili jednostavno na nekom od zidića uživajte u zasluženom zalogajčiću i prekrasnom pogledu s 289 m nadmorske visine.  

 

 

 

 

Kroz bajku na zasluženi odmor i ručak

 

Nastavili smo dalje prekrasnim krajolikom i na putu prema Završju nakratko se zaustavili kod vidikovca s kojeg se pruža predivan pogled na dolinu rijeke Mirne, a borovi mirišu baš poput onih uz more.

Pred Završje se cesta počinje polagano uspinjati, pa su oni slabije kondicije prisiljeni sići s bicikla i zadnjih pedesetak metara prije dolaska u središte mjesta prošetati. Ništa zato. Već na samom ulazu naziru se zanimljivi motivi koje možete razgledati i ovjekovječiti za uspomenu i dugo sjećanje.

Završje



Crkva sv. Ivana i Pavla, Završje

Bicikle smo naslonili na zid crkve sv. Ivana i Pavla koja dominira mjesnim trgom i zaputili se u srce Završja. Bili smo jedini gosti tog prijepodneva što je još više naglasilo tajanstvenost srednjovjekovnog gradića u kojem je nekada vladala obitelj Contarini.

Uspeli smo se popločanom uličicom do napuštenog kaštela i crkve Blažene Djevice Marije sv. Krunice sa zvonikom te nekada imućnih, a danas zapuštenih kuća i dvorišta. Bršljanom obrasle zidine kao da žele progovoriti o živoj prošlosti mjesta i brojnim legendama koje ono krije.

 

 

 

 

 

 

Konoba Montižel

Nakon bicikliranja, šetnje i razmišljanja o tajnama Završja uputili smo se u obližnji Montižel gdje se u istoimenoj konobi baterije mogu napuniti finim istarskim specijalitetima. Preporučujem da unaprijed rezervirate stol jer biste mogli naići na gužvu i ostati kratkih rukava.

Ako kasnije namjeravate nastaviti prema sjeveru svakako pripazite i na količinu ića i pića kako biste mogli savladati uspon koji slijedi. Međutim, već na prvom skretanju ulijevo sve brige tog tipa mogu prestati jer se cesta počinje spuštati prema Parenzani i Grožnjanu, a vi se možete opustiti i uživati. :-)     

 

Stoga, ako vas put nanese na sjeverozapad Istre, obavezno isprobajte ovu ili neku sličnu kombinaciju aktivnog odmora i gastronomije i vjerujem da ćete istinski uživati! J

My cup of tips